---

 

Oče domovine, često se zapitam, da si znao budućnost, bi li pokušavao?

Pitam se, da se sada vratiš na ovaj svijet i da vidiš što se događa s tvojim narodom, bi li ostao i borio se?

Pitam se, Oče domovine, da sve ovo vidiš bi li se pitao, je li uopće vrijedilo?

Znaš, Stari, iseli se tvoj narod. Nije dobro. Ljudi žele raditi, ali teško pronalaze posao.

Ljudi završe škole, ali nije intelekt taj koji se traži. Ljudi žele ostati na svome ognjištu,

ali treba održavati vatru, a nema dovoljno ogrijeva.

Oče, ima nas koji smo naslijedili tvoju ideju. Borimo se.

Ima nas koji vjerujemo da se istinska vrijednost krije samo u Bogoljublju, čovjekoljublju i domoljublju,

ali na djelu. Jer ima ih puno da su okaljali našu ideju.

Busaju se u prsa hrvatstvom, a kad nitko ne vidi, izdaju vlastiti narod. Nije dobro, Starčeviću!

Ali opet, nije nama u krvi da odustajemo. Posebno mi sa ovog kamenjara.

Ovdje je i cvijeće toliko tvrdoglavo i odlučno da je naraslo iz kamena.

Nije povijest prema nama nikad bila blaga, pa ni dan danas. Naučili smo da je uvijek borba.

Ništa novo. I nastavit ćemo. Za sve one vrijednosti koje si i sam promicao.

I znam, da se vratiš, da bi bio još odlučniji i hrabriji. Jer si volio svoj narod.

Onako kako se voli svoja obitelj. Pod cijenu vlastitog života! Nek ti je vječna slava.

 

Ocu domovine, Anti Starčeviću (23.05.1823.- 28.2.1896.)