Danas se navršava 73 godine od mučkog zločina nad franjevcima hercegovačke provincije. Svake godine, početak veljače nosi posebnu tugu i sjetu, jer sjećanje na ono što se događalo u Širokom Brijegu i Hercegovini izaziva duboko poštovanje i naklon našim fratrima. Fratri su pokazali iznimnu hrabrost i istinsku pripadnost svojoj vjeri i svome narodu. Fratri su nas i zadužili da se od nas ne očekuje ništa manje.
Danas možda nitko ne puca u potiljak i ne veže ruke, ali kao narod smo svjesni nekih izjava ovih dana, po kojima se Hrvate u BiH ponovno degradira, ponižava i čini sve kako bi nestali kao narod. Ovih dana velike polemike izaziva gostovanje bošnjačkog člana Predsjedništva BiH Bakira Izetbegovića u emisiji HRT-a Nedjeljom u dva. Opet se omalovažavaju Hrvati, hrvatske žrtve i hrvatski doprinos, kao i onaj HVO-a pri obrani BiH. Najgore što ti i takvi očekuju zajedničku budućnost i dijalog među narodima u BiH. Činjenicu da se prijeti ratom u državi koja ni dan danas nije riješila ratnu zaostavštinu možemo nazvati sramotnom i ponižavajućom.
Stajališta smo da se Hrvati, više nego ikad, trebaju boriti za vlastiti identitet i ravnopravnost, za povijesno i buduće mjesto u Bosni i Hercegovini. A povijest je pokazala da je naš narod kao feniks, iz vatre se rađamo, vezani rastemo, ubijani živimo.