Poruka posuških učenika je zapravo vapaj naroda u ovom čitavom nesređenom sustavu. Međutim, ako su oni trenutno najglasniji, onda je voda već došla do grla.

Kakav je to školski sustav ako postoje jednakiji od jednakih? Kakvu to poruku šalje osnovna odgojno-obrazovna ustanova?

Da možda znanje uopće nije bitno i da, bez obzira koliko muke uložili da postane ono u čemu ste dobri i čime ćete pridonijeti stvaranju boljeg i uspješnijeg društva, je novac i podrijetlo ono koje se jedino uvažava i da samo ako ste ‘nečiji’, možete imati normalan život?

Kakvi su to učitelji, nekad sveto i najuzvišenije zvanje, kad su spremni pasti na tako niske grane, da ih ‘Netko’ može uvjeriti da daju ocjene kako se traži od njih? Dame i gospodo, ili su vas prestrašili ili vi idete preko svake granice da bi zadržali radno mjesto, koje očito ne volite? Jer da volite, ne bi pristali na tražene uvjete da je život u pitanju, a kamoli radno mjesto.

A kakva je to vlast? Prvi problem je iseljavanje Hrvata, dok neki drugi masovno doseljavaju u ovu nazovimo državu, i još se pristaje da nam mladost bude izložena da se sama za sebe mora boriti prosvjedima.

Tražimo pod hitno da se uvaže uvjeti posuških učenika, kao i da odgovorni preuzmu odgovornost. Koliko god izgledalo da su svi pasivni i da nikome nije stalo, posuški učenici pokazuju da ima onih kojima je stalo. Jer ako se sad ne učini ništa i ako posuški slučaj postane pravilo, možemo svi odmah odseliti u inozemstvo. A kad se počnu koplja lomiti preko djece, znamo da je voda prešla i preko grla.