I dok neki spominju zločine, a svoje zaboravljaju, protječe još jedan Dan domovinske zahvalnosti, dan spomena na Oluju, dan spomena kad je naša Domovina nakon dugo, dugo vremena postala slobodna.

Kako se ne sjetiti svih onih koji su svoje živote dali da bi naša djeca danas rasla u miru.

Kako se ne sjetiti svih onih koji su sudjelovali i sjećaju se svih događaja, a ne mogu ostvariti svoja prava, jer trebalo je hrabrosti za svaki korak.

Trebamo oprostiti, ali ne smijemo zaboraviti da se sjetimo svih onih žrtava koji su nevino stradali u agresiji.

Dan domovinske zahvalnosti treba biti dan zajedništva i jedinstva, dan kad će svi disati kao jedno, kako je to bilo u briljantno odrađenoj vojno redarstvenoj akciji  “Oluja”.